Povijesno pamćenje

Austrijski filozof Ernst Mach ustvrdio je potkraj 19. stoljeća da svako ljudsko biće živi tako dugo dok traje sjećanje na njega. Dodat ću: što vrijedi za čovjeka, vrijedi i za povijesne ustanove ili događaje. O nekim osobama i zbivanjima iz davne prošlosti ne znamo ništa pouzdano, ili toliko malo da smo upućeni na hipoteze. Stoga je razumljiva reakcija na ugrožen fond kolektivne memorije. Jedna od najvažnijih grana suvremene kulturologije istraživanje je oblika povijesnoga pamćenja – memorologija.

Ovom prilikom pogled mora biti usmjeren prema ustanovama hrvatske kulture osnovanima u 19. stoljeću. Dovoljno je spomenuti Maticu ilirsku, odnosno Maticu hrvatsku (s njezinim Viencem – Vijencem), Hrvatsku akademiju znanosti i umjetnosti, Hrvatsko narodno kazalište. Naša memorologija, nadam se, nikad neće izgubiti svoje predmete.

Ali ima i tragikomičnih ili grotesknih zbivanja. Upravo najstarija hrvatska kulturna ustanova visoka ugleda našla se u bubnju komercijalizacije. To je Hrvatski glazbeni zavod, koji je osnovan već tisuću osamsto dvadeset sedme godine, a djeluje bez prekida do danas. A sutra?